O kazalištu

Zgrada Gradskog kazališta Joza Ivakić VinkovciPrema istraživanjima može se pouzdano reći da prvi podaci o predstavama u Vinkovcima potječu iz 1876. godine, dok se početkom vinkovačke kazališne tradicije drži 1917. godina, kada Diletantsko kazalište izvodi dvije jednočinke – „Prosci“, Ise Velikanovića i „Začarani ormar“, Ferde Ž. Milera. Od tada pa sve do danas Kazalište radi kontinuirano s vrlo kratkim prekidom za vrijeme Domovinskog rata. Tokom svih minulih godina Kazalište je imalo uspone i padove, mijenjalo vlasnike, davalo velike i važne predstave domaćih i stranih autora, posebno vrijedna klasična šokačka djela slavonskih pisaca, te iznjedrilo glumce zaslužne za stasanje vinkovačkog teatra, kao što je Franjo Jelinek – Beli, te odličnike hrvatskog glumišta koji su počeli na vinkovačkoj sceni – Vanja Drach, Nada Subotić, Ivo Fici, Ivo Gregurević, Mato Ergović, Žarko Mijatović, Jasna Bašić, Vesna Tominac, Rade Šerbedžija i dr. Ravnatelji zaslužni za uspon Kazališta su Vojin Dubajić, Vladimir Rem, Miroslav S. Mađer, a posebno treba istaknuti Himzu Nuhanovića, ravnatelja, redatelja i glumca.

Kazalište je prolazilo kroz različite faze razvoja – nakon razdoblja Diletantskog kazališta naziv mijenja u Gradsko narodno kazalište ( 1945. – 1952.), zatim atribut Narodno (profesionalno) mijenja u Amatersko( sve do 1979.), kada postaje Centar za kulturu (do 1991. godine). Od 1992.-1997. nastupa period Gradskog kazališta Vinkovci, a od 1998. godine Kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci. Počevši s 2002. godinom Kazalište ponovo ima profesionalnu produkciju. Profesionalizacija kazališta je počela dolaskom Ivice Zupkovića na čelo kazališta. Tokom svih godina predstave Kazališta osvojile su mnoge nagrade i priznanja, izdvojiti treba predstavu „Soboslikar“ – najbolja predstava u cjelini na Međunarodnom festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavli (2007.), zatim vrlo zapaženu predstavu „Iz Kabula s ljubavlju“, za koju Tatjana Bertok-Zupković biva nominirana u kategoriji „Glavna ženska uloga“ na Nagradi Hrvatskog glumišta (2007.), „Sluškinje“ – Maja Lučić osvaja Nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji „Izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina“ na Nagradi Hrvatskog glumišta (2010.), „Ćup“ – prva nagrada publike na Festivalu „Dani Zorana Radmilovića“ (2014.), koji je jedan od najznačajnijih festivala u Srbiji, „Čehov na kvadrat“ – u sklopu 26. Županijske smotre kazališnog stvaralaštva u Retkovcima (2014.), Milkica Ercegovac osvaja nagradu za najbolju kostimografiju, „Hrvatski Emigranti“ – na Festivalu glumca Ivan Brkić osvaja nagradu „Fabijan Šovagović“ za najboljeg glumca (2015.)

2015. godine odlukom žirija 24. festivala “Dani Zorana Radimilovića” u Zaječaru, glumac Vladimir Andrić nagrađen je “Zoranovim brkom” za ulogu glavnog nogometnog suca u predstavi “Nećeš, razbojniče!” redatelja Dražena Ferenčine, a koja je rađena u koprodukciji s Kazalištem Virovitica.

Gradsko kazalište Joza Ivakić VinkovciSurađivalo se s mnogim uspješnim redateljima i glumcima, poput Ozrena Prohića, Dražena Ferenčine, Damira Mađarića, Duška Gojića, Stojana Matavulja, Helene Minić, Ines Bojanić, Draška Zidara, Roberta Ugrine, Sandre Lončarić-Tankosić, Vinka Kraljevića, Petre Cicvarić, Žarka Savića, Ivana Brkića, Roberta Raponje, Miroslava Međimoreca i dr.

Prema dostupnim nepotpunim podacima izvedeno je oko 330 premijera. Jedan dio tih predstava čine i predstave za djecu i mlade, te u novije vrijeme lutkarske predstave za djecu. Suradnjom s mnogim kazališnim kućama u Hrvatskoj i susjedstvu Kazalište sudjeluje na mnogim festivalima. Posebno valja istaknuti suradnju s Virovitičkim kazalištem i kazalištem „Nova scena“ iz Vinkovaca. Kazalište je član više strukovnih organizacija.

Danas Kazalište broji 10 zaposlenih, te također i troje mladih glumaca na stručnom osposobljavanju, s ambicijom stvaranja većeg glumačkog ansambla.

2015. godine odlukom žirija 24. festivala “Dani Zorana Radimilovića” u Zaječaru, glumac Vladimir Andrić nagrađen je “Zoranovim brkom” za ulogu glavnog nogometnog suca u predstavi “Nećeš, razbojniče!” redatelja Dražena Ferenčine, a koja je rađena u koprodukciji s Kazalištem Virovitica.