U tisućama kazališta širom svijeta danas se obilježava Svjetski dan kazališta povodom čega se čita međunarodna poruka.
Hrvatsko društvo dramskih umjetnika je za obilježavanje ovogodišnjeg Svjetskog dana kazališta izabralo poruku velikana hrvatskog glumišta, redatelja Georgija Para, koju je napisao 2001. godine:
Sudionici smo i svjedoci općeg nesuglasja koje potresa Hrvatsku, i to na svim razinama, od političke, ekonomske, društvene, medijske pa do kulturne, a to će reći i kazališne.
Gotovo pola stoljeća jednoumlja otupilo je prirodnu čovjekovu potrebu za iskazivanjem osobnog, različitog stajališta. Kad smo se napokon u vlastitoj državi izborili za promjenu političkih okolnosti, izbila je zapretena energija stvarajući pretpostavku za demokratski, pluralistički oblik i način života. Međutim, danas još uvijek živimo dajući oduška oslobođenim mislima i razbuktanim strastima te kao da nismo spravni za kreativnu sintezu suprotstavljanja. Tako naša neslaganja često prerastaju u netrpeljivost, a naša isključivost, kao recidiv monološke svijesti, onemogućuje dijalog.
Nama se povijest dogodila brže od promjene svijesti. Povijesno smo zakoračili u demokraciju dok na razini svijesti još uvijek robujemo posljedicama totalitarizma.
U ovakvom dinamičnom vremenu bavimo se kazalištem. Naše hrvatsko danas i ovdje na buran se način odražava na svim razinama kazališnog života, od političke (ekonomske, društvene, medijske) pa sve do profesionalne i umjetničke.
Život se promijenio i mijenja se. Kazalište se promijenilo i mijenja se. Svi ti procesi promjene, a to valja istaknuti, odvijaju se na osjetljiv i delikatan način.
Treba imati strpljenja da se transformacija dogodi na prirodan, logičan, sebi sličan način. Tu svaki grub pritisak može rezultirati novim podjelama i isključivostima ili zaprijetiti nekim novim jednoumljem. Kreativan dijalog, argumentirana polemika i tolerantno suprotstavljanje načini su da se takvo što izbjegne i da se stvore novi, bolji uvjeti za život hrvatskog društva, pa i kazališta.
Kazalište je dijalog, i to ne samo onaj na pozornici već i na relaciji scene i gledališta. Upravo zato kazalište bi danas moglo i moralo odigrati ljekovitu i odgojnu ulogu u promicanju i njegovanju kulture dijaloga.
Georgij Paro, 2001.
