SUBOTA, 21. ožujka u 11:00 sati svečana premijera predstave za djecu: MALI PRINC
U koprodukciji Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Osijek i Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci na scenu stiže nova kazališna prilagodba bezvremenskog klasika Antoinea de Saint-Exupéryja u režiji Dražena Ferenčine – „Mali princ“ jednog od najpoznatijih književnih djela za djecu i odrasle. Ova poetična i topla predstava vodi publiku na čarobno putovanje kroz svjetove koje Mali princ susreće na svojim planetima, podsjećajući nas na snagu prijateljstva, ljubavi i dječje iskrenosti. Predstava donosi priču koja jednako dirne i djecu i odrasle te nas podsjeća da se ono najvažnije u životu vidi – srcem.
- Autor: Antoine de Saint-Exupéry
- Režija: Dražen Ferenčina
- Dramatizacija i prilagodba: Dubravko Mihanović
- Scenografija: Vanja Magić
- Kostimografija: Marita Ćopo
- Skladatelj: Mate Matišić
- Video projekcije: Katrin Novaković
- Koreografija: Maja Huber
- Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
- Izrada scenografije: Maja Marković, Siniša Ardalić i Vanja Magić
- Izrada kostima: Marita Ćopo
Uloge: Ivica Lučić, Matea Marušić, Andrija Krištof, Gordan Marjanović, Areta Ćurković, Grgur Grgić
U “Malom princu” Antoine de Saint-Exupéry piše: “Odrasle su mi osobe savjetovale da se ostavim crtanja udava, otvorenih i zatvorenih, i da se radije pozabavim zemljopisom, poviješću, računanjem i gramatikom. Tako sam, u dobi od šest godina, odustao od sjajne slikarske karijere. Obeshrabrio me neuspjeh mojega crteža broj 1 i mojega crteža broj 2. Odrasle osobe nikada ništa ne razumiju same, i djeci je naporno što im moraju stalno nešto tumačiti. Morao sam, dakle, izabrati neko drugo zanimanje, pa sam naučio upravljati zrakoplovom. Letio sam svijetom, posvuda pomalo. I zemljopis mi je, istina, mnogo pomogao. Znao sam na prvi pogled razlikovati Kinu od Arizone. To je vrlo korisno, ako čovjek zaluta noću.”
Francuski pisac i zrakoplovac ovdje duhovito komentira svoje crtačke sposobnosti i tvrdi da je postao pilot jer se nije ostvario kao slikar. Istina je, međutim, da su nebeska krstarenja bila njegova velika strast, koju je utkao i u tekst “Malog princa”, kao i da je vlastitim crtežima obogatio svoj čudesni roman. Zahvaljujući njima mi vjerojatno i jasnije nego iz samog teksta zamišljamo lik Malog princa: pred nama je sitni zlatokosi dječak, pod čijim zapitanim licem često vijori šal. Možda nam se baš zbog tog šala čini da je dječak na vjetru koji bi ga, tako nježnog i nestvarnog, lako mogao otpuhati, pa u njegovoj pojavi pronalazimo nešto gotovo lebdeće. Je li upravo ta lebdeća narav učinila da dječak i pilot, izgubljeni u pustinji, prepoznaju jedan u drugome srodne duše?
U ovoj predstavi Mali princ se vratio na svoj asteroid i, kako su godine prolazile, kosa boje žita posta – la je sijedom, a mi ga ponovno srećemo u trenutku, kad je konačno uspio uzgojiti svoju novu ružu. Njoj će sjedokosi Mali princ pričati o tome kako je kao zlatokosi dječak stigao na Zemlju i upoznao pilota s kojim će se sprijateljiti. Boja kose se promijenila, no ljubav i žeđ za putovanjem, kretanjem, komunikacijom, spoznajom, pričom, i dalje su tu. Mali princ još uvijek se dobro sjeća i osjeća kako je to biti znatiželjno dijete. I koliko je važno gledati srcem. I da vrijeme koje daš nekome ili nečemu bića i pojave čini važnima. Možda je, zbog želje da istraži, otkrije i sazna, napustio svoju prvu ružu, no svemir i vrtlarska posvećenost podarili su mu novu. Naravno, događaji i susreti neponovljivi su, ali “dječaku koji to više nije” dano je da se sjeća i tako ponovno proživi, da još jednom – zajedno s nama – lebdi nad saharskim dinama. “Dobro pogledajte taj krajolik kako biste bili sigurni da ćete ga prepoznati budete li jednoga dana putovali Afrikom, kroz pustinju. I, ako vam se dogodi da tuda prođete, preklinjem vas, nemojte se žuriti, zastanite malo, točno pod zvijezdom! Priđe li vam tada neko dijete, ako se nasmije, ako bude imalo zlatnu kosu, ako ne bude odgovaralo kad ga nešto pitate, lako ćete pogoditi tko je…”- Dubravko Mihanović
Riječ redatelja: “Kad sam se ponovno susreo s romanom “Mali princ” Antoine de Saint-Exupéryja, ono što me najviše zanimalo je što se događa kad se odrasli vrate svom djetinjstvu — i više mu ne pripadaju. Zato u ovoj predstavi Malog princa ne igra dijete, nego stariji glumac. Ne zato da bismo bili originalni, nego zato da bismo bili bliži istini teksta. U priči stalno postoji osjećaj da pripovjedač govori o nečemu što je već prošlo. Susreti s Kraljem, Taštim čovjekom, Pijancem, Poslovnom ženom, Geografom i Nažigačem nisu avanture nego prepoznavanja. Dijete tek upoznaje svijet, a odrastao čovjek ga prepoznaje. Kada Malog princa igra stariji glumac, svaka rečenica dobiva drugo značenje: pitanja više nisu naivna nego nužna, čuđenje više nije neznanje nego gubitak, a humor prestaje biti igra i postaje obrana. On ne dolazi prvi put; on se vraća i pokušava razumjeti kada je točno prestao vidjeti jasno. Svaki planet tako prestaje biti karikatura društva i postaje mogući život. U Kralju je sigurnost kroz kontrolu, u Taštom postojanje kroz pogled drugih, u Pijancu bijeg od vlastite slike, u Poslovnoj ženi život bez vremena, u Geografu znanje bez iskustva, u Nažigaču rad bez smisla. Stariji Mali princ te likove ne ismijava — on u njima prepoznaje sudbine koje je mogao živjeti. Zato nema borbe, postoji samo tiho odbijanje da postane jedan od njih.“ – Dražen Ferenčina
Uzrast: 4+
Trajanje: 40 min.
Premijere:
Osijek – 18. ožujka 2026.
Vinkovci – 21. ožujka 2026.
Programska knjižica predstave (klikni za uvećanje):
