Utorak 4. svibnja u 20:00 sati – projekcija dokumentarnog filma „Od tog dana…“ – potresni film koji tematizira pogibiju djece u obrambenom Domovinskom rata temelji se na iskazima roditelja koji svojim svjedočenjima opisuju živote svoje djece dok su bila živa, te svoj život „od toga dana“, kada su ih izgubili. Tko su ta djeca i tko su ljudi koji su imali nesreću doživjeti najveći gubitak – gubitak vlastitog djeteta? Kako se nose s tom ne zacijeljenom ranom; mogu li oprostiti i u ime čega?
Produkcija: MEDIA MOVE
Redateljica: Slavica Šnur
U Domovinskom ratu, najbolnija su stradavanja djece. Dijete svakom roditelju daje gotovo nadljudsku snagu. S gubitkom djeteta ta snaga zauvijek nestaje. Do kraja života, roditelji te djece ostaju… otkrhnuti.
Intencija ovog dokumentarnog filma je dati odgovor na pitanje: Tko su ta djeca? Koja su njihova imena? O čemu su maštala? Čemu se radovala? Koja im je bila omiljena igračka? Ta su djeca postojala. Tužno je da se tih dječjih lica sjećaju samo njihovi roditelji.
U svakodnevnom životu muči nas milijun i jedan problem, a velika većina njih su trivijalni. Imamo li ikada vremena zastati i razmisliti što zaista znači nenadoknadiv gubitak? Ti „okrhnuti“ ljudi žive s nama. Sjede pored nas u autobusu, stoje s nama u redu ispred blagajne. Znamo da njihov gubitak nikada nećemo ispraviti no ponekad je dovoljno pokazati barem malo pažnje i suosjećanja. Empatija je najplemenitiji ljudski osjećaj. Ovaj film pokušat će ljude na to prisjetiti.
Kako je nositi se s takvom boli? Roditelji koji su izgubili djecu znaju da njihovu prazninu nitko ne može uopće razumjeti. I to je istina. Ali ono što možemo je… pokušati. Pružiti im ruku i dati im do znanja da taj silni gubitak nije zaboravljen.
Život dođe i prođe, to je realnost. No nije isto kad netko umre prirodnom smrću i kad netko strada od tuđe ruke… pogotovo kad je riječ o djetetu. Jeli uopće moguće tako nešto oprostiti? Bez oprosta, jeli moguće u ostatku života biti sretan? To su neka od pitanja koja postavljamo roditeljima preminule djece. Želja nam je kroz film poručiti ljudima koji su proživjeli ovakvu bol da nisu sami.
Kakvi smo mi to ljudi kada smo dozvolili da patina zaborava i bešćutnog nehaja prekrije postojanje te djece? Potražimo odgovore na ova pitanja i pokušajmo upozoriti buduće generacije na ubojicu… ubojicu koji se zove: rat.
Svi ćemo mi jednog dana umrijeti. No, čak i nakon smrti, ljudski duh živi dok god netko misli o nama. Dajmo svima do znanja da nevinu malu djecu stradalu od idiotizma nas „velikih“ nećemo zaboraviti. Zato je ovakav film prije svega… potreban.
ULAZ SLOBODAN
IZ MEDIJA: https://direktno.hr/zivot/kultura/od-toga-dana-film-o-nenadoknadivom-gubitku-i-boli-229392/
